Izjavne recenice :)

''Postovi sa dernek.ba, moramo ih prebaciti u neki oblik koji je manje podlozan, cenzuri i uplitanju...''

12.05.2011.

videostream

11.09.2010.

nešto što mi je ispričala aboridžanka

kada neka žena nema dijecu... dugo... godinama... ona treba da dođe na ovo mjesto na rijeci i pliva. a svi trebaju da gledaju... mnogo žena je tako zanijelo, i svi znaju odakle je dijete došlo. to je dar ovoga mijesta.

21.06.2010.

Destino



Kada bi te mogla utkati u svoje srce... To mjesto gdje se realnost topi i nestaje... Kada bi ti bio nešto više od ideje u mojoj glavi... Moje srce ne bi bilo tako prazno... Skinula bi sa sebe koprenu stida i konačno bila slobodna i sretna...

Kada bi mogao pobjeći od okova realnosti... Naći neki maleni dio tebe, u koji bi se mogao zaljubiti... Tvoja ljubav bi mi pomogla da skinem masku iza koje sam se skrivao... Povjerovao bi da svijet konačno ima nekog višeg smisla... I pustio te u svoje srce...

18.06.2009.

21-stoljeće doba fotokopir mašina!


ako pogledate 50% slika cura sa derneka primjetit ćete jedan već uhodan šablon:
ispeglana kosa, napućene usne, iskvarcana kosa poze koje govore "ja sam žena tvojih erotskih fantazija" :(

smiješno je kada razmislite koliko te cure za koje vjerujem da jesu lijepe negdje ispod sve te šminke, izgledaju poput trasvestita.
ono što one imaju zajedničko je potpuni nedostatak samopouzdanja.

ono što je kroz historiju žene činilo lijepim i misterioznim je njihov stav, uvjerenje da su lijepe na jedan nesvakidašanj i samo njihov način.

ta snaga u ženi daje joj sigurnost i staloženost jedne dame, i to se ogleda na način na koji se kreće, smije, hoda...
takva žena ne postaje samo objekat ona traži i dobiva poštovanje.

zato, sledeći puta kada se nađete pred ogledalom razmislite kako bi izgledala vaša prirodna boja kose, i one kovrdže koje peglate svaki dan?
bubljice koje sakrivate tonama pudera povukle bi se kada bi pustili malo koži da diše:)
kvarcanje je kancerogeno, zar je sniježno bijela koža baš tako ružna?

i nemojte se opterećavati time da li će svi misliti da ste ljepši ili ružniji od ostalih (ne mogu sve djevojke biti karleuše, i ne trebaju to biti!) najbolja stvar koja svako od nas može biti je svoj:)
unikati su uvijek vrijedili više;)

18.06.2009.

Ave Caesar morituri te salutant








Naša asistentica matematike je malko propuštala vježbe pola mjeseca i onda je došla na genijalan plan učenja koji ide nekako ovako:
-Za jednu sedmicu, a ne 3, mi ćemo preći i prevježbati prvih 239 stranica knjige, što znači jedno 371 zadatak.

Budući da smo na časovima uspjevali prevježbati 3zad. po času 371zad, moće se prevježbati za 123h i 40min, pod predpostavkom da možemo raditi zadatke brzo kao asistenti.

Sretna okolnost za nas je da ne moramo učiti svo vrijeme. Budući da sedmica ima 168h, a da imamo obavezu biti na predavanjima samo 28h sedmično, ostaje nam 16h i 20min, da potrošimo na sebe.

To sveukupno čini 2h i 20min svaki dan:-)

Za to vrijeme studenti moraju
spavati da bi učenje bilo efektivno,
pripremati i ostale predmete i ispite, naravno
praviti adekvatne pauze u učenju
jesti i piti, naravno da se ne bi umrlo, asistenti ne žele premoriti djecu na smrt
odlaziti na fax i dolaziti kući, dakle prevoz
obavljati svoje obaveze u kući
voditi računa o ličnoj higijeni

a ono što me najviše čudi je to što svi govore da je matematika teška:-(
mislim, zaista, odakle im to???
Kada se lijepo može vidjeti da studenti IMAJU VREMENA ZA SVE.
Ne postoji razlog zašto ne bi učili i strane jezike, ili imali odreĐeni oblik rekreacije, svirali instrument, izlazili, družili i zabavljali se...
Samo treba znati rasporediti vrijeme(onih 2h i 20min)

18.06.2009.

...na dan Čolinog koncerta...

sirano de baržerak


danas, na sve strane čuješ - čitava tuzla šapuće o čoli, ko mala zaljubljena djevojčica.

čola-lijepo lice sa još ljepšim glasom, šapuće na mikrofon sve prave riječi...

a u grmu pored klupe, onaj iz koga izviru riječi u koje se zaljubljuju svi.

jedan nema glas, a drugi riječi...

nova verzija Cyrano de bergerac!
nadam se da imate ulaznicu jer predstava počinje!

18.06.2009.

Ako pročitam još jedan blog o nesretnoj ljubavi...









kao što rekoh u naslovu ako pročitam još jedan blog o nesretnoj ljubavi ima da... a ne želite da se desi ovo pod tri tačkice, vjerujete mi!
.
ljubav ponekad povrijedi neke, to je istina.
ali pisati da ljubav ne postoji, to je LAŽ!

jeste li ikada pomislili da se za nju malo treba i boriti, pa i naći poneki kompromis možda, pa hiljadu stvari... neće to samo vjerujte mi.

zato, ljudi, zasučite rukave pa pravac na zaljubljivanje.
!

mene našli za*eb**at...

18.06.2009.

geja je pojela grad

prije par minuta gledala sam dokumentarac o katastrofi u malom gradiću blizu Qubeca, ljudima koji su poginuli u bujici tečne gline.

st. jean vianney smješten je na sloju zemlje i gline ispod koje se nalazi voda. nakon obilnih kiša i topljenja snijega sloj gline je pukao i zemlja sa površine se pomiješala sa vodom, i ostalo znate:(

u prvih pet minuta procijenjeno je da je potonulo 30 kuća, zajedno sa porodicama koje su tu živjele. tlo je ostalo u pokretu punih 12 sati.

mnogi ljudi nasukani na male komade čvrste zemlje koji su plovili na bujici bespomoćno su gledali kako njihovi susjedi i porodice tonu u blatnjavoj masi.

jedan čovjek je bio primoran gledati smrt svoje žene i četvoro dijece.

_______________________________________
posvetila žrtvama iz st. jean vianney-a
. djevojka iz tonućeg grada

18.06.2009.

čovjek je velik koliko i njegovi snovi:)


prevela sam vam jedan od najljepših citata najvećeg japanskog umjetnika, pa uživajte:)

Hiroshige:

From around the age of six, I had the habit of sketching from life. I became an artist, and from fifty on began producing works that won some reputation, but nothing I did before the age of seventy was worthy of attention. At seventy-three, I began to grasp the structures of birds and beasts, insects and fish, and of the way plants grow. If I go on trying, I will surely understand them still better by the time I am eighty-six, so that by ninety I will have penetrated to their essential nature. At one hundred, I may well have a positively divine understanding of them, while at one hundred and thirty, forty, or more I will have reached the stage where every dot and every stroke I paint will be alive. May Heaven, that grants long life, give me the chance to prove that this is no lie.

Sa odprilike 6 godina imao sam naviku da skiciram stvari iz života. Tako sam postao umjetnik, i od svoje 50-e počeo sam stvarati djela koja su mi donijela odreĂ°enu reputaciju, ali ništa što sam uradio prije svoje 70-e godine života nije bilo vrijedno pažnje. u sedamdeset trećoj, počeo sam shvatati strukturu ptica i zvijeri, insekata i riba i načina na koji biljke rastu. da sam nastavio sa svojim nastojanjima, sigurno bi ih razumio još i bolje do vremena kada bi napunio 86-u, tako da bi do 90-e "ušao" u suštinu njihove prirode. sa 100 godina, mogao bi imati sasvim uzvišeno razumjevanje istih, dok bi sa stotinu i trideset, četrdeset ili više dosegao bi nivogdje bi svaka tačka i potez koji bi naslikao bio živ. neka mi nebo koje poklanja dug život pruži priliku da dokažem da ovo nije laž.

18.06.2009.

Kako upotrijebiti kravatu?












Osim za ukras na košulji, ona nam može poslužiti kao peškir, maramica, krpa za čišćenje cipela, zamjena za opasač, materijal za bikini, uzica za pse, baklja, gorivo za roštilj, imobilizator slomljene ruke, zavoj za zaustavljenje krvarenja, oružje za davljenje, brisač prašine, konop za sušenje rublja. Možemo je upotrijebiti da vežemo ljubavnog partnera za krevet ili da vežemo ruke provalnika, da njom brišemo znoj, suze krv, prozor ili u nedostatku četke razmazujemo boju po vratima garaže itd.

18.06.2009.

Drvo na kojem meleći spavaju

-Amra, Amra! Danas sam srela Darija!

-Aha:)

-Čekaj da ti ispričam kako!

Prvo, odem ja na fax, auditori' prazan. Al meni mrsko da odma idem kući, odem ja i kupim dvije olovke...

-Ahaaaaaaaaaa...

-Ma, nije to fazon! Kupim ja olovke i vidim pred Omegom iskupila se neka djeca, i ja da razgledam, jer mi se nije žurilo... ljepili im rogove na glavu...

(Ameto me pogleda kao ''Priča ne valja, de završi'')

-Sad će dobri dio! Došla ja tako pred kuću, kad mi se ono drvo u parku učini čudesno lijepo! Crnjak mi se nešto vraćat, al došlo mi da tako lijepo drvo treba nacrtat! Izgledat će malo čudno, garant će biti ljudi u parku, ali mogu ja crtat i na nogama.

I vratim se ja jedno 200m, pređem južnu magistralu, nađem dobar pogled i napravim skicu, ono na brzinu. Krenem ja nazad, kad pogodi koga sam vidjela na cesti????

DARIO, tačno u tom hiljaditom trenutku prođe pored mene, i parkira se ispred naše kuće:)

(Amme mi niš ne vjeruje)

-Stvarno se desilo! da sam sekundu ranije krenula kući mimoišli bi se:)

(pošto mi nije vjerovala izvadih svesku iz torbe da joj pokažem drvo.

Amra se odvalila smijat. Počela sam braniti drvo-''nemaš ti pojma o čemu pričaš. To je dobro drvo, najbolje! Na tom drvetu meleći spavaju!!!'' Pogledala me je tako čudno. Prvi put i ja malo bolje pogledah crtež. Nije da je bio slab, bio je stvarno loš. Jedva se moglo prepoznati šta sam to crtala {a iskreno nisam tako loš slikar}. Ali nije mi bilo žao što sam ga branila. Možda nije bilo lijepo, ali spojilo me sa nekim koga puno, puno volim. U njemu nije moglo biti ništa loše. ''Mislim da ću zadržati ovaj crtež'' Amme-''Trebala bi:)'')

18.06.2009.

fuj to, kaka!














kada čujete profesore kako se žale da se knjige više ne poštuju, mislite da pretjeruju,
a onda siđete do uličnih prodavača po zbirku iz matematike i čujete sledeći razgovor:

djevojka: IMATE LI GUDENSA
prodavac: GIDENSA-SOCIOLOGIJU?
i pokaza joj knjigu
djevojka: FUJJJJ! VIDI KAKO JE DEBELA!!!

18.06.2009.

za vas koji ne vjerujete fizičarima:D

sada ako se pitate zašto pišem ovaj dosadni blog, razlog je jedna opklada koju je moj momak napravio sa svojim kolegama tvrdeći da će slon i čovjek pasti na zemlju istovremeno kada ih bacimo sa odreĂ°ene visine.
dakle, nisam štreber. ovo radim iz ljubavi:)

vdakle, kada opisujemo ovaj vid kretanja, koji se u fizici naziva slobodan pad, moramo koristiti pojam energije.

*energija je sposobnost tijela da vrši rad.
kratko i slatko:)

*energija koja će nas ovdje zanimati je tzv. MEHANIČKA ENERGIJA

*mehanička energija se javlja u dva oblika, a to su potencijalna i kinetička energija

*potencijalna energija je energija koju tijelo ima zbog svog položaja ili stanja
(npr.:slon na odreĂ°enoj visini, sabijena opruga...)
nas će zanimati energija koju tijelo ima na nekoj visini h. ona se označava Ep i računa
Ep=mgh

*kinetičku energiju imaju tijela koja se kreću i ona se računa kao masa puta kvadrat brzine kroz 2.
Ek=mv2/2

*ZOE zakon održanja energije je jedan od najuniverzalnijih zakona u prirodi. on glasi:
energiju je nemoguće uništiti ili stvoriti iz ničega, energija jedino može prelaziti iz jednog oblika u drugi.

*zašto energija prelazi iz jednog oblika u drugi?
pametno pitanje:)
sva tijela u prirodi teže tzv. ravnotežnom položaju (položaju u kome će imati najmanju energiju) tako na primjer ako pustimo tijelo niz strminu ono će se pokušati spustiti na što niži nivo zato što na taj način gubi potencijalnu energiju koja će zbog sile trenja preći u toplotu.
ne vjerujete mi?:)
pokušajte sami! ispružite ruke ispred sebe i držite ih tako dok ne crknete. vaše ruke, kada ih podignete, imat će potencijalnu energiju, jer se protive djelovanju gravitacije i težiće da se vrate u područje niže energije.


konačno da se ratimo mi na slona i čovjeka:)
obadvoje se nalaze na nekoj visini dakle imaju potencijalnu energiju.
pošto kao ni vaše ruke ni oni ne vole da vise u zraku počet će padati dole. dok padaju prema zemlji oni "gube" svoju potencijalnu energiju. pošto ukupna mehanička energija se ne može pretvoriti u ništa, oni će za svaki džul "izgubljene" energije dobiti džul kinetičke energije.
dok na kraju ne padnu na zemlju i poginu:(
pošto je sva potencijalna energija(koju je tijelo imalo na početku kretanja) prešla u kinetičku energiju(koju je imalo na kraju) možemo pisati:

Ep=Ek

mgh=mv2/2

podijelimo jednačinu sa m
(to smijemo jer znamo da težina tijela nije 0kg)
dakle dobijemo:

gh=v2/2

pomnožimo jednačinu sa 2

2gh=v(na kvadrat)

korjenujemo

korjen iz 2gh =v

dakle vidimo da brzina tijela zavisi samo od visine sa koje je tijelo palo, jer su ostale komponente jednačine konstantne:)

sada hoću 50% onoga u šta ste se kladili:D

P.S. nažalost većina nas nikada neće vidjeti slona i čovjeka kako skaču sa zgrade i dodiruju tlo u jednom magičnom trenutku:( kada smo navodili problem istakli smo da podrazumjevamo uvjete slobodnog pada.
slobodan pad se dobiva ako se pri kretanju zanemare svi uticaji vazduha. prilikom kretanja tijela kroz vazduh dolazi do pojave moštva djelovanja koja zavise od mase, gustine, površine i zapremine tijela, kao što su viskoznost, potisak, otpor zraka, trenje...

18.06.2009.

:()::()::():



neki dan sam pokušala naći Snjeguljicu i 7 patuljaka. nema je:( prečešljala sam cijeli grad... na policama nalaze se neke nove face. polovinu svih crtića sačinjavaju teletabisi i bratz. djeca-prašćići i mutirane barbike sa svojim površnim zapletima: ko će otići po baby-hapu ili koja torbica ide sa crvenim štiklama.
sve tako glupo i površno, da mi se gadi:(

a gdje su nestale naše heroine, te zaljubljene djevojčice? kako smo dopustili da padnu u zaborav priče koje su nas učile o ljubavi, prijateljstvu, odgovornosti, časti...

18.06.2009.

---||---


da me je neko kada sam se upisivala u srednju pitao šta želim, izabrala bi...
starog fiću...
ludo, ludo društvo...
i nešto dobro da svira na radiju...

18.06.2009.

* * *



















Mogli bi smo opet,ugasiti svjetlo
i bit svoji kad nas to vec mami.
Ti si odmor na dugom putu,
vjetar sto me goni
na lutanja, vjetar sto me goni.
I mozda nikad nisam htio
ovako kao nocas,
da ti pozelim najljepsu laku noc.


ovo su svirali na mojoj maturi...
znaš onaj osjećaj...
kada zatvoriš oči...
poželiš da ti se neko prikrade iza leđa...
zagrli te nježno...
poljubi ti vrat...


Divno je biti nekome nesto
DIVNO JE BITI TEBI SVE ...
LJUBOMORNO CUVAM
OVE NJEZNE SATE
DA ME UVJEK PRATE DOK NISAM TU ...

Sve dok te drzim cvrsto za ruku,
nikog na svijetu ja se ne bojim.
Ti si odmor na dugom putu,
vjetar sto me goni
na lutanja, vjetar sto me goni.
I mozda nikad nisam htio
ovako kao nocas,
da ti pozelim najljepsu laku noc.

Divno je biti nekome nesto
DIVNO JE BITI TEBI SVE ...
LJUBOMORNO CUVAM
OVE NJEZNE SATE
DA ME UVJEK PRATE DOK NISAM TU ...

18.06.2009.

blamaža???-zavisi kako gledaš na to;)

sjetila sam se jutros najneobičnijeg poklona kojeg sam dobila od Dane:)
riječ je bilo o pomalo čudnom kratkom srebrnom šorcu. nisam baš bila oduševljena bojom, ali kako sam imala jednu sivkastu majicu, odlučila sam profurati to dvoje sledeći put kada izađemo u grad.
kada me je ugledala u toj kombinaciji Dana se tako zacrvenila, prišla mi je i pitala
"Mirna, gdje su ti farmerke?"
ja odgovorih da su kod kuće i počeh joj zahvaljivati na šorcu, kako je super i sve...
Dana se totalno zbunila
"to je MIDER"
mider??? koji će vrag meni mider???
pogledala sam oko sebe, stampedo ljudi.
...
podigla sam glavu.
Mirna ako izkuliraš ovo ne postoji to što ne možeš uraditi:)
"mider kažeš... pa ne izgleda loše, zar ne?;)"

18.06.2009.

kakvo sam ja đubre:)










taj dan sam sa Danom išla da pržim CD-ove.
da me iznenadi ponijela je prvu ljutu crvenu papričicu koja je sazrila na njenom prozoru.
bez puno razmišljanja prepolovila sam je na dva dijela i rekla Dani: "izaberi jedan".
pogledala me je nesigurno. moje lice je ostalo ozbiljno.
pažljivo je osmotrila oba komada, izabrala manji i stavila ga u usta.
na brzinu ga sažvakala i progutala.

sada je ona značajno pogledala mene.
a ja papak, ništa.
"pa zar nećeš to pojesti"-pitala me je

"jesi li normalna! to je ljuto!!!"
jesam gad:D

18.06.2009.

"Ono kad žuto, crveno i smeđe lišće šušti pod čizmom, pa kišobran, pa romantika."











dao dragi Bog da neko i to voli. za mene jesen svake godine donosi samo hladan vjetar koji mi ledi ruke i gomilu bolesnih snova koji će nestati tek početkom zime.

prekjuče sam sanjala da me je zaustavila policija jer je glava mog momka virila izvan kola, onako odsječena i krvava. pošto nije bila obilježena crvenom trakom zaplijenili su je. a ja sam im uzaludno pokušala objasniti da nisam mogla zavezati darkeru crvenu mašnicu na glavi.

sinoć sam sanjala još gori san. kao ja i momak smo prekinuli nekad davno i sad se srećemo opet nakon deset godina. vidim ga šeta on ulicom sa nekim tipom da Bog sačuva. kada ga upitam hoće li me upoznati on kaže da je to ljubav njegovog života i da traže surogat majku jer želi da zajedno podignu dijete.

04.12.2008.

*mala tuga*

jednom smo mama i ja otišle na izlet. dan je bio prelijep, sunce, svjež zrak, a mama kao da ništa od toga nije primjećivala. zadubila se u misli i šutila. na kraju sam je pitala o čemu razmišlja.

rekla je kako jeć ima 40 i nešto godina... da je nesretna... kriza srednjih godina i sve... kajanje za propuštenim... ukratko da nije zadovoljna svojim životom, da želi da je sve opet kao nekad.

na to sam se ja naljutila. "ti si bar imala to nekad. ja živim od ispita do ispita. kada ostarim neću imati ništa. čak ni uspomene na lijepa dobra vremena da žalim za njima"

u pola govora prolomio se zvuk. najtužniji zvuk koji možete zamisliti! termos boca sa čajem kao da je morala, nakon svih tih godina, ispričati priču o tuzi koja bi postidila sve one koji su se ikada zalili da su nesretni.

na iznenađenje moje mame skočila sa i uzela malu pretis bocu sa zemlje. zagrlila sam je i počela je tješiti: "tugo mala. tebi je ovdje najteže. mi smo damo dvije šašavice što su došle ovdje da se žale" nakon nekog vremena smirila se.

ponekad se još uvijek pitam kakvu bi priču ispričala da je mogla ta mala boca prepuna  tuge

04.06.2008.

nešto što se mora pogledati...



ok ne znam sa naslovima:)
ali ovo je jedan od najboljih crtića koje sam gledala(a da ih nije pravio Disney ili Ghibli ili Dreamworks)
a ko bude dovoljno hrabar da se okuša u tom
evo prevod(za one kojima engleski ne ide tak dobro)
...pa uživajte:)
(nije puna verzija jer je puna verzija zasticena zakonom o copyright-u, edited je, ali nije previse izgubljeno :))


Fred:
Zdravo, novi prijatelju
moje ime je Fred
riječi koje slušaš su u mojoj glavi
ja kažem, ja kažem, moje ime je Fred

i bio sam very nooooti (ono kao jako zločest :D )

priču koju se spremam ispričati vam
a koju ću uvjeravam vas ispričati dobo
govori o mojoj teta Mjuriel

i o tome koliko sa tad bio noti

voala!
farma. moja teta mjuriel zivi ovdje
sa voljenim pesom, i dragim mužem
moje srce kuca brže dok prilazim bliže

i osjećam se tako fino... i zločesto:)

Dragi dečko, ti izgledaš tako... zločesto:)

Sta te dovodi ovdje u ovaj nas dio

Praznici

KARIDŽ, dodji upoznaj Freda...

Tada su moje oči ugledale
pesu malog, kao peso je i mirisao:)
P E S O kako bi ja to spelovao:)

a tako ja spelujem zločest:)

Odoh u Singulariju da kupim, znas, da popravim vrata od WC-a, nemojte da ih zatvarate ili necete ih moći otvoriti!

Justus dođi i reci fredu zdravo:)

Ja, zdravo... čudak!

Fred mora da si umoran. bi li se htio osvježiti

Daaaaaa:)
bilo je to prilično uzbuđenje

Pokaži fredu banju, molim te, KARIDŽ

Neeeeeeeee

Kakav nered, to jednostavno neće ići

OK uradiću to ali mi se neće svidjeti

Ti ih daj čudaku

NEEEEEEEEEE

Nemojte se dječki brinuti
justus će se brzo vratiti da popravi vrata

Sam sam bio,
sa nježnim KARIDŽOM
i njegovim krznom, njegoim čupavim krznom

koje me je da vam iskreno kažem, ohrabrilo da budem
prilično zločest

KARIDŽ
tvoje krzno...
podsjeća me na prvi put kada sam
spoznao kako se osjećam u vezi sa kosom(/krznom)

to je bio dan koji nisam zaboravio
dan kada sam prvi put upoznao svog ljubimca
ooooo kako lijep poklon za dobiti

nikad se nisam osjećao tako... zločesto

moj mekani prijatelj je on bio
to malo drago čupe krzna
i oooooo kakvo krzno, kakvo krzno

zahtjevalo je pa budem... zločest

pogledao me , njegove dopadljive oči i
dopadljivo krzno me hiptnotiziralo
ispunilo elanom:) i ispunilo divljenjem

i tad sam postao... zločest

ne ne nećemo se igrati u šolji
sad sad ne binite se
justus se treba vratiti svakog trena
mora da je već na pola puta do singularije

ti slapovi kose, te puštene lokne
raspliću slatko sjećanje na djevojku
sa uvojcima, oooooo, kako su se uplitali i rasplitali

i izazivali me da budem zločest

barbara, to je bilo ime moje ljubavi
i njena plemenita kosa je ostala nenadmašena
dok jedne večeri, sramim se

ne postah malko... zločest

pogled na ljupko lice moje ljubavi
je bilo slatko kao šećerna vuna. ali u ovom slučaju
shvatio sam da... da je ona ono kao nesigurna i da mora da pronađe sebe do kraja(i sve ostale tipične lafine)
i nikad više nisam bio zločest :(

pa ne baš nikad :)))

zivahan mali gad

Nema potrebe za panikom
evo stavi ovo u to gladno ždrijelo

Dragi peso
tvoje krzno i runo ne podsjećaju
ni na šta što se može naći na ljudskoj rasi
osim na jednom liku

koji me je našao ... u određenom raspoloženju:))))))

u berbernicu je ušao jednog dana
sa grmljem gore i buketom od brade
to nije perika, molio sam se, ma nema šanse!

i nisam mogao da se odprem da ne budem... ma znate već:))))))

Samo malo skrati, partneru

Nikada ranije nisam vidio takvu kosu
njegove šiške, pjevale su
njegov vrat, me molio
obrve, pazuh, sve je bilo uklonjeno
i mislio sam, šta fali i

:))))))))))))))))))))))))))
predpostavljem da sam bio zločest

"!)(=)(&%###"

Slatki cuko
bojiš se da ti ne ošišam rep
ali to bi bilo čudno

Okružite kuću prekinite struju
ne želimo da nekoga obriju tamo

I tako završava naša mala priča

Šta im je trebalo tako dugo

bum bum bum!:)

ali tad su gazde predpostavili
da trebam malo više prostora
i dali mi vlastitiu sobu

vaš junak... zauvjek ________

Kakva divna posjeta
šteta što se justus nije stigao pozdraviti

Zbogom draga teto
nedostajaće mi tvoja farma
i justusov neodoljivi šarm
i zbogom, KARIDŽ, ne ljutiš se?

ako sa i bio malčice... ZLOČEST:D

S ljubavlju... Fred

04.06.2008.

u mojoj kući tata kuha:)



moj prvi blog na bloggeru se zvao U MOJOJ KUĆI TATA KUHA:)
to se prije svega odnosi na razne priče koje tata priča našoj majki(baki)
ona je naime nepokretna već godinu dana pa joj treba neko vrijeme da shvati šta je tata zakuhao ovaj put.

jednom je tako rekao da ga žena ne voli više i da ga tjera da spava na podu. majka je gledala mamu danima očima punim mržnje. kako ona samo muči njenog sina. c c c
kasnije je rekao da je Vesni žao i da mu je kupila sat, koji je imao već sto godina. to je nakratko izmirilo stvari:)

nakon toga jednom kada sam otišla u kino tata je ubijedio majku da sam pobjegla u Kinu. priča je završila u suzama i nesagledivom broju dova:)

kada sam ja otišla na ekskurziju tata je našao za shodno reći majki da sam se udala u nekoj egzotičnoj zemlji. majka je bila neutješna što joj nisam ništa rekla. i što mi nije dala onaj ćilim ili dekicu šta je to već što čuva od svog vjenčanja za miraz prvoj koja se uda.
nakon toga to se omililo tati pa nas sad udaje jednom sedmično:)
majka se nemože načuditi kako to da udate cure sjede kod kuće.

zadnja priča je po mom mišljenju najgora:)
provalio je majki da je tetka trudna:) kada je tetka došla mislila je da je mati zeza i pravo se naljutila. žena prešla šezdesetu a majka je pita "jesi li ti noseća?" a tetka nema pojma o čemu stara priča pa viče"ja se operisala?" misleći na jendnu sasvim rutinsku operaciju. a majka viče amanjarabi!!!
jedva smo na kraju ispravili tu krivu drinu time što samja morala otići ženi od 60 godina i reći"znate... tata je rekao majki da... ste vi trudni"

pa opraštam se od vas u isčekivanju koje ćemo sledeće čudo zateći iza vrata majkine sobe:)

04.06.2008.

prva, kvačilo, druga ili možda i ne:)



ovo je priča koju vrlo nerado pričam...

o jednom, nazovimo to incidentu, koji se desio
dva dana prije mog prvog polaganja vozačke:)

naime, mutila sam tijesto za palačinke i
primjetila sam nešto čudno.
ubacila sam mikser u prvu, pa u drugu...

i tada sam shvatila da sam nesvjesno lijevom
nogom pritiščem kvačilo kojeg naravno nije ga bilo:)

kada sam tu priču ispričala instruktorki odvalila
se smijat':)

nakon toga sam pala na vozačkom. valjda sam se previše uživila u ulogu:-P

 

28.05.2008.

Pobratimstvo u svemiru

možda nismo sami:)

ne bojte se ovo nije još jedan glupi blog o vanzemaljcima, riječ je o pjesmi koja me odušavila jutros


pa krenimo iz početka:)...

danas sam se probudila sa nekim bjesom u sebi. pomislila sam da me niko ne razumije (pubertetski do bola ali šta da se radi...)
otišla sam na blog i stavila kao post jednu od najtužnijih pjesama"svakidašnju jadikovku"
ali pored nje sam našla i jednu drugu manje poznatu pjesmu koja mi je došla kao jedna mala utjeha. pa ako nismo sami
WELCOME TO THE CLUB:)

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opæe zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reči u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

28.05.2008.

...

Another brick in the wall

 

Prije nekoliko dana (zapravo i malo duže) gledala sam na tv-u dio nekog filma o
prelijepoj tamno-smeđoj kobili. ali to biće, koje me je potpuno fasciniralo svojim
skladnim i ponosnim kretnjama potpuno divljeg stvorenja, vjerovatno nije bilo ni
najmanje važno u filmu čije su zvijezde bili dvojica kauboja.

Da ne dužim ružnu priču, njih dvojica su užadima i nazubljenim čelikom ukrotili
životinju:( prizor je bio gadan. gotovo je nalikovalo na silovanje. ono što me je
očaralo na tom, sada jadnom biću, njegova snaga, volja ponos bilo je slomljeno.
jedan od njih je pitao"zar nije ljepotica?"

Gorko pitanje. ljepota koja je ostala ne tom konju djelovala je prazno i nestvarno, nalik
na savršenu sliku u galeriji.

Ugasila sam tv.

28.05.2008.

1984

olimpiska šoljica???


sjećam se kada sam prvi put odputovala kodbini preko granice. nije se desilo ništa posebno važno-mala ćavrljanja sa tetkama i strinkama, razmjenjivanja recepata i slično:)
došao je red na moju mamu i ona poče diktirati: toliko kašika šećera, čaša brašna, fildžan ulja...

fildžan? šta je fildžan?

bilo mi je malo smiješno, ali šta da se radi. počeh opisivati: mala šoljica za kafu, ali nema ručkicu. u sarajevu se prave i mali metalni ukras. kao košuljica da se slaže sa džezvom. pa bude ugođaj, crna kafa, fildžan, rahatlokum ili kocka šećera...

"aaaaaa, olimpiska šoljica!"

na kraju je ispalo da su svi bili na olimpijadi u sarajevu i kući, kao suvenir, donijeli "one male šoljice što ih sarajlije onako lijepo prave", i nazvali ih olimpiskim šoljicama.
na trenutak me preplavila nostalgija zbog te male mjerice bosne koju sam našla tako daleko od kuće:)

21.05.2008.

WC

što i ja znam izabrati temu ali...


svi koji su ikada bili na dužem putovanju autobusom kao što je bila naša ekskurzija znaju koliko je vremena svako od nas proveo maštajući o WC-ovima.


ovo je priča o jednom od njih.

nakon što smo propustili jedno od stajanja konačno smo stigli u monte karlo, kladionice, formule i druga vozila čekala su nas, ali naše misli je okupirala misao da ćemo konačno naći pristojan WC. i našle smo ga, zahvaljujući jadnoj curi sa slabim živcima.
"ŠOLJA SE OKREĆE! ŠOLJA SE OKREĆE!"-čulo se odjednom. koji vrag!? već smo smislili nekoliko opravdanja kao što su šizofrenija, dilirijum, droge...
alma je odlučila biti hrabra i prva je ušla umutra, na izlazku mi je šapnula"ONA CURA... NIJE SE ŠALILA"
hrabro sam zakoračila unutra. sve je izgledalo normalno:) ...zasada.
sjela sam. ako se sad počne okretat, usraću se od straha pomislila sam:(
a šolja? valjda se sažalila nadamnom, ponašala se fino:)
kada sam ustala primjetila sam da se gornji sloj stvarno počeo okretati, valjda neka vrsta čišćenja površine:):):)
svakakvih stvari ima u svijetu:)...

21.05.2008.

mala ajvatovica

u jednom italijanskom restoranu otišla sam sa drugaricom u WC. tamo je bila još jedna cura (mislim da sam je znala sa vjeronauke ili tak nešto...), koja je nervozno gledala oko sebe. na česmama kod kojih je stajala nije bilo nikakih dugmića, ručica ili normalnih slavina na odvrtanje. postavljalo se pitanje kako normalno pokrenuti česmu.
prošaptala sam joj sasvim ozbiljno "prouči bismilu, poteće voda"
gledala me je kao da se pita da li je zezam ili mi nešto fali:)
bila sam mrtva ozbiljna, baremu licu. pokazala sam joj. tiho da me je jedva mogla čuti proučila sam bismilu i stavila ruke pod cijev česme. voda je potekla.
cura koja je ranije mislila da sam luda sada me je gledala sa potpunom nevjericom.
a ja sam se pravila da gledam svoja posla. ne znam kako sam zadržala ozbiljan izgled lica kada sam čula poznate riječi arapskog jezika iza sebe.
cura je stavila ruke pod česmu i dogodilo se barem u njenim očima, barem na trenutak njena mala vlastita ajvatovica.

mala čuda se dešavaju svaki dan:)

PS ustvari česma je bila namještena kao i oni fazoni za sušenje ruku da se aktiviraju kada registruju nečije ruke, da znate ako vas put ikada odnese u italiju:)

21.05.2008.

place from my dreams...


kada bi mogla izabrati mjesto gdje bi stvarno mogla pripadati mislim da bi izgledalo ovako.
topao zrak, bistro plavo nebo...
savršeno, zar ne:)

10.05.2008.

o malim stvarima:)

ako je postojalo nešto što smo ja i mama radile bolje od ostalih to je pravljenje kolača.
ne kažem da su kolači izlazili savršeni, ali su pravljeni uz a kapela pjesme i puno smijeha, a to su glavni sastojci za dobre kolače:)
jednom mi je mama rekla da ćemo praviti Pišingerov kolač. crkla sam od smijeha "pišing- torta":D
njoj nije bilo smiješno, čak je malo glumila i uvrjeđenu durivicu. "dobro, dobro, napravićemo taj piškinsonov? piškerov?? piš-nešto:)"rekla sam joj:)
nije prestala da se duri ali napravile smo ga:) i pojele:) i nije bilo loš:)
i tu bi priča završila da mama jednom, dugo poslije svega ovoga nije došla da je zagrlim.
bilo joj je teško, a znala sam da mi neće reći zašto. htjela sam da je oraspoložim
"mama, pokušaću. ništa ne garantujem. pišingerov kolač?"
nasmijala se:) "jest! PIŠINGEROV KOLAČ."

10.05.2008.

"pet ljudi koje srećeš u raju"

the talk

moja seka: pročitala sam dobru knjigu. zove se "pet ljudi koje srećeš u raju". registruješ?

ja: aha

5 min šutnje

moja seka: zar me nećeš ništa pitati u vezi knjige?

ja: o čemu se radi u knjizi?

moja seka: ne mogu ti reći. neće ti biti zanimljiva

još 5 min šutnje

moja seka: ali knjiga je stvarno dobra...

i pročitala sam knjigu. svidjela mi se. ali vam neću reći o čemu se radi:)

10.05.2008.

love can make you whole again:)

love can make you whole again:)



Priznajem imam neku slabost prema odbačenim igračkama. Srce mi se slomi svaki put kada ih vidim povrijeđene lako leže na ulici.

Najviše me dojmi njihov pogled, koji kao da govori: „Nije mi to moj dječak uradio namjerno, bilo je slučajno, ja znam da me on još uvijek voli koliko ja volim njega...“ I tako njihove oči pune nade i ljubavi čekaju...

Zato kada sam našla ovu sliku maloga zeke morala sam naći malo vremena za njega. I nije teško, još manje nemoguće popraviti ih, sa svakim pokretom ruke, vidjećete da nestaje po jedan ožiljak i budi se onaj prepoznatljivi sjej koji nalazite na licima sretnih sanjalica.

Na kraju sjetite se ko je bio tu za vas kada ste se bojali ostati sami kada se ugase svjetla i ne dopustite da mali zecovi koje ste nekada voljeli ostanu zaboravljeni.

05.05.2008.

svim bakama svijeta jedno veliko HVALA!:)

baš sada razmišljam o filmu život je lijep. vjerovatno najbolji film ikada snimljen:) fimu se divim zbog izuzetnog humora šarma glavnog lika koji radi vjerovatno jednu od najplemenitijih i najhrabrijih stvari na svijetu. on pokušava da nađe lijepu stranu života u jednom od najstrašnijih mijesta na svijetu.
isti zadatak je imala i moja baka. naučila me je kako da uprkos ratu ostanem dijete, što i dan danas jesam:)
zato ovaj blog posvećujem našim bakama, najhrabrijim bićima na svijetu!:)

05.05.2008.

nikada normalna ali uvijek svoja:)

baš sam nešto razmišljala koliko sam je jedno malo blesavo dijete:)
uvijek čupave kose( jer mi je žao da je lijepim lakovima, a i volim da me kosa golica po licu i vratu. to je jedan od razloga zašto se stalno smijem kada prolazim ulicom:) u mojoj torbici se može naći sve od nakita i kupaćeg do čekića i plišanih medvjedića. izlazak u grad je obično praćen pjevanjem starih hitova azre, balasevica valjka... i provaljivanjem bizarnih fazona:D
ali zaključila sam da volim svoj život baš onakav kakav jest:D

05.05.2008.

AKO POSTOJI NEŠTO ČEGA SE BOJIM...

Naposletku...


Naposletku...
Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za točak bršljen ne hvata...
Zalud izgužvana svila...
To je tako...
Ne pravi od tuge nauku...
Mami svetlo na sledećem bregu...
Okopniće moj otisak na tvom jastuku.
Još kako. Kao "jezuška" u snegu...

Razbiću gitaru...
Crn je mrak ispunjava...
Odavno se svoje pesme bojim..
Pomera u meni one gene Dunava...
Pa ja tečem... I kad stojim...
Ali opet...
Da l' bi ikad bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi?
Rekla si da baš ne umem novce brojati...
I da je Ništa sve što nudim...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Brošić što se teško pribada...
Da me moze oduvati najblazi Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...

Ređaš po vitrini
fini porculanski svet...
Al' ja sam figurica bez žiga...
Pazi... To je bajka šta ti pada na pamet...
Fali ti baš ovaj cigan?

Ne, dušo...
Tek u jesen otkriju se boje krošanja...
Sve su slične u leto zelene...
Naposletku... Ti si dobro znala ko sam ja...
Čemu suze lepa ženo?

Draga moja, ti si navek znala da sam pajac...
Moj je šešir šatra pomična...
Usne, tice-rugalice... A u oku tajac...
Da sam kaput sa dva lica...
Da sam Gospo'n Propalica...
Obična...

Naposletku, ti si navek znala da sam svirac...
Da je nebo moja livada...
Da me može oduvati najblazi Nemirac...
Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...
Nikada...

Da ću u po reči stati...
Da se neću osvrtati...

05.05.2008.

CRNO DO BOLA

UVIJEK SAM STOJALA IZA MISLI: OK, MESOJEDI SMO. NEĆEMO SE ZAVARAVATI. I MISLILA DA JE LICIMJERNO KADA KAŽU"JEDEM MESO SAMO KADA ONO NE IZGLEDA KAO MRTVA ŽIVOTINJA" ALI DANAS SAM NAŠLA NIZ SLIKA KOJE SU CRNE, CRNE, CRNE... ... ALI NIŠTA NA NJIMA NIJE LAFINA.

P.S. ova se zove"Oh no! He is too late to save him!"


The whole familiy is there... well... almost.

05.05.2008.

za moje mače

šaljem ti pusu

05.05.2008.

Evolution of dance II

05.05.2008.

zločini ptica

"zločini ptica"

znate li da ptice dvaput više kake na bijele automobile nego na tamne:)

05.05.2008.

vasarely

jedan od umjetnika kojima se divim:) sami vidite i zašto.
zar nisu prelijepe:)

05.05.2008.

+ + +

the C A T

AKO OVO NIJE STAV ŠTA JEST!
05.05.2008.

air guitar

znate kako gitaristi, kada se sjete neke pjesme, počinju svirati na nepostojećim, zamišljenim gitarama.(što ja smatram apsolutno preskatkim:)
e pa, u norveškoj su patentirane rukavice koje registruju visinu i trajanje "odsviranog" tona i sviraju određeni zvuk:D
cool zar ne:)

05.05.2008.

the swetest thing:)

05.05.2008.

noć kada sam dobila OSKARA


danas je bio jubilej moje osnovne škole,pa sam dobila priliku da proćaskam sa svojom razrednom koja je legenda. u priči se spomenuo i moj govor sa kraja 8. razreda:)
"OVO JE TAKO DIRLJIV TRENUTAK. ŽELIM ZAHVALITI SVOM MENADŽERU NA PODRŠCI I AKADEMIJI ŠTO MI JE URUČILA OVU NAGRADU. I NARAVNO VJERNOJ PUBLICI KOJA JE ODGLEDALA MOJ FILM! BEZ VAS, OVO NE BI BILO MOGUĆE :D "
svake godine neko drži govor kao učenik generacije. a ja MRZIM klasične govore, pa sam prepisala jedan sa dodjele oskara:) prof. bosanskog mi je htjela sažvakati glavu:) ali samo jednom se živi, a ovo je bilo nešto što sam morala uraditi:D

 

04.05.2008.

zagrli me


zagrli me oko vrata oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa ako priđeš bliže
ako priđeš bliže, ako priđeš bliže, ako priđeš bliže...

04.05.2008.

dizajneri su ukrali moj dernek

u zivotu sam osmislila nekoliko sasvim cool patenata, ali nažalost većinu su mi poznati dizajneri uspjeli otuđiti, kako one korisne i primjenjive tako van svake pameti.

prije par godina prof. historije je dobila novu učionicu, jednu od onih multimedijalnih fazona. tražila je od svih razreda po jednu saksiju i dobila ih je od svih razreda osim od našeg. naš je izgovor bio logičan, kada nađemo multimedijalnu saksiju, kupićemo je jer za našu prof nije ništa manje od toga:)
i tako je sinula sasvim orginalna ideja. uzela sam saksiju, nacrtala joj lice i dugu kosu, stavila joj slušalice, napravila mali lažni player i postavila na nju niz opruga kako bi dala saksiji mogućnost da mlati glavom kao prava mala rokerska multimedijalna saksija:) bila je stvarno cool, profa bila stvarno cool i u nju posadila neku travu nalik na paprat da saksija djeluje kao kosijaner:)

i time bi se završila priča da nisam našla u jednom od italijanskih dizajnerskih magazina ideju o saksiji u obliku kokoške(!!?!!?!?!) koja je imala onu istu cool rock opciju koju sam ja napravila:(
do danas sam uspjela naći manje više sve moje kreacije u takvim novinama. profil isti- sumnjivi dizajneri pokupili su moje ideje i objavili ih pod mojim imenom i sada oni derneče na obalama mora u svojim vilama. zivot zna biti ......., zar ne?:)

 

04.05.2008.

no place like home:)

odlučila sam da napravim na ovom blogu privremeni dom, a tuzlaci znaju da ne postoji dom van okvira brda magle i šuma:) zato predstavljam vam Eyvind Earle-a. jednog od mojih najdražih slikara ikad

04.05.2008.

ekskluzivno: recept za palačinke od have

ovo je priča koje se uvijek rado sjetim. to je priča o najboljim palačinkama u gradu (koje nažalost nismo pojeli) i fazonu koji totalno vrijedi 3KM.
jedno veče kada nam se nikako nije išlo na kafu ili kolu predložila sam sestri da isprobamo nešto novo i odemo u žutu kuću na palačinke! na svu sreću našle smo prazan sto i poručile: palačinke sa eurokremom, plazma keksom, puno šlaga sa strane, prelivene jami čokoladom:-p i čekale, čekale, i čekale još malo. onda mi je puklo! sat vremena da se naprave palačinke! koja je to lafina! oni koji me znaju, znaju da mogu i te kako biti ljutibaba, pogotovo ako mi kvare užitak kakav su već kanije pomenute palačinke. seka je ipak zamolila da ona popriča sa njima:) vratila se i čekale smo još... imala sam osjećaj da se igraju samnom. kada je konobarica prošla sledeći put rekla sa joj da nam je prodala havu i da idemo kući.

sutra sam dan provela sa selmom, požalila se da je gladna, dijete ili koji već fazon:) "hoćeš li have, kupila sam juče?:D". pogledala je zbunjeno moju praznu ruku. rekla sam joj da se slobodno posluži a ja ću joj ispričati šta se juče desilo:) nasmijala se:) i uzela komadić have i stavila u usta "mmmmm, ukusno:)"

04.05.2008.

Sarajevo, ti i ja moramo iz pepela...

Dok smo išle kući iz grada, seka i ja, pokušale smo se sjetiti pjesama iz našeg djetinjstva. Sestra je počela pjevati:

Nasa mjesta ljubavi
Tamo gdje smo sanjali
Gdje smo prve ruze brali
Sve su srusili.

Sejtan gradom sevluci
Hoce duse da zavadi
I samo zbog imena
Hoce da nas rastavi.

Ljiljana, Ljiljana
Moja vila s Mojmila
Srce mi zarobila.


Zazivam te suzama
I dozivam u snovima
Trebam te u pjesmama
Uveli smo zumbuli.

Ovdje sevdah umire
Umire i ponire
Al' valja nam nakazi
Pjevati o ljubavi.


Ljiljana, Ljiljana
Sarajevo, ti i ja
Moramo iz pepela.


Stidim se reći da sam pjesmu skoro zaboravila, pjevala se kada mi je bilo 4. Misam zaplakala juče ali nisam bila daleko od toga.

04.05.2008.

sve lijepo i diplomatski

jednom je moj otac posadio sa ostalim cvijećem tri neopisivo ružne biljke, visoke otprilike metar sa ogromnim lišćem i plodovima prekrivenim trnjem. kada smo moja sestra, mama i ja vidjele tu "ikebanu" složile smo se "the plant is going down!". moja sestra je krenula istog trena sašutavati svoju biljku i sve oko nje, ja sam ispod svoje iskopala ogromnu rupu i pustila je da se osuši sama, a mama je zasula biljku nekim čudom od kojeg se jadnica, nakon par sati srušila i znatno promjenila boju:)
najljepši dio je bio objasniti tati šta se desilo"vidiš, one tvoje biljke je nešto napalo, pokušale smo sve sto smo znale, ja sam ih okopala, amra oplijevila a mama nađubrila. mislim da se neće izvući":) pitam se zašto.

PS iza svakog sretnog muškarca stoji žena, iza mog oca stoje tri:)

04.05.2008.

mala bela čaplja

sjeća li se neko posljednje oaze, i čaplje koja je povrijedila krilo i nije mogla odletiti na jug. stajala je i gledala jato kako odlazi. onda se iz jata izdvojila jedna ptica, mala bela čaplja. nije mogla otići bez svoje ljubavi. to je definitivno moj najdraži trenutak ikada snimljen.

04.05.2008.

stid

jeste li ikada uradili nešto čega se stidite?
zadnji put kada sam bila kod selme njena nena me je pitala koji je najljepši jastučić. to joj je hobi, šila je male okruglaste jastuke. pokazala sam na jedan plavi i već sledećeg trenutka on se našao u vrećici u mojim rukama. selma i ja smo planirale ići u grad i bilo mi je nezgodno nositi jastuk. zamolila sam selmu da ga ostavi kod sebe. :(ona je to protumačila kao molbu da jastuče baci u kesu za smeće. nisam joj rekla da ga želim nazad, bilo mi je nezgodno:(
tada je nena dobacila iz sobe, nemoj ga baciti, neka ti ostane uspomena na mene. a ja sam prošaptala "naravno da neću"
ne znam završiti ovaj post, osjećam se grozno, uspomene su svetinje, a ja...

04.05.2008.

jednom smo gradile kuću...

prošli put kada smo bili kod čika mehe na sijelu vidjeli smo da njegovi susjedi grade kuću. Amra ga je pitala možemo li i mi. rekao je naravno, kao da nije bilo prirodnije stvari na svijetu. sledećih par sati unosile smo siporeks za do tada potpuno nepoznat svijet:) i bilo je fantastično. ne mogu objasniti zašto:)

04.05.2008.

povratak kralja:)


imam SUPER vijest za sve ljubitelje mačaka. danas sam saznala da je sibirski tigar prestao biti ugrožena vrsta:)

04.05.2008.

bizarno, zar ne?

Jeste li znali da je glavna mana prvih sigurnosnih pojaseva (koji su se sastojali samo od samo jedne trake preko ramena) bila DEKAPITACIJA. prilikom sudara postojala je velika vjerovatnoća da će vam sigurnosni pojas odrezati glavu.

29.04.2008.

"little angels from PARADAJZ"

29.04.2008.

ROMANTIČNO:)

juče sam vidjela nešto što je oduzimalo dah:) Vidjela sam svoju tuzlu, bio je mrak i sijala je tako slatko:) nisu to bila svjetla velikih svjetskih metropola, ali stojati tu i znati da se svi koje voliš nalaze u toj šaci svjetla... bilo je :D

29.04.2008.

Upakosali

vjerovatno su se svi koji su vidjeli moj nik povikali UPAKO-šta? pa ne krivim ih:) ime jest malo čudno ali simpatično. UPAKOSALI je ime jednog, doduše sporednog lika u jednoj magično lijepoj knjizi "VRHUNSKI RAZBOJNIK" zorana pavlovića:). to je zadnja knjiga koju sam posudila iz gradske dječije biblioteke i nisam se mogla odvojiti od nje. bibliotekarki sam slagala da sam je izgubila. žena se samo nasmijala. predobro je poznavala moj ukus da bi povjerovala u tako providnu priču:)


Izjavne recenice :)
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
17165

Powered by Blogger.ba